DRUŠTVO BOLESNIH UMOVA 1941.
srijeda, 06.09.2006.
Zašto Mađari ne razumiju riječ "humor" i zbog čeg u Hrvackoj ima 4,5 miljona Mađara, ili "Sto načina kako uspavati bebu bez smrtonosne injekcije"
|
U firmu su mi došli mađari da nešto rade. Jednom je oko iskopano, i sad ne mogu procijeniti jel ima umjetno oko iste boje kao i pravo koje se ne miče, ili mu je to pravo oko kojem su odrezani živci ili ona špaga na kojoj oči vise pa se oko ne miče jer nema tog konopa? Odmah se sjetim jedne priče, za koju mi je jedna Hercegovka, koja ima dobar ajvar, rekla da je to priča o Kosjenci i da ju je napiso Richard Burton, na što sam se ja odmah naljutio i priznao da je tu priču napisala Ivana Brlić Mažuranić. No dobro, ovaj uvod je bio totalno nepotreban, i meni, i vama i dragom Bogu koji to sve sluša, gleda i vidi. Htio sam reći da sam tom mađaru sa okom bez špage pokušo ispričat vic, za kojeg sam tek u tijeku pričanja svatio da sam ga zaboravio, a uz to sve skupa sam ga htio ispričati na angelškom narječju hrvackog jezika. U biti sam mu htio dati komliment, i reći mu da ako već nema oko, može biti ponosan jer svi mađari imaju velik kurac, što hrvati jako dobro znaju, budući su nas 500 godina vrlo kvalitetno jebali u guzicu. I sad kaj? Jel sam ja nekaki humanist zato jer sam se smilovo tom mađaru i pohvalio mu veličinu kite, mada mu u toj kiti teku geni nekog pradjeda koji je mog pradjeda nabijao na kolac, žlicu , stol i ostale oštre i tupe predmete? Ne znam. Nije ni bitno. ja sam ispričo taj vic kako sam znao i umio, ali se mađar sa okom bez špage nije nasmijo, nego mi je pokušo objasnit nešto što nisam svatio. Onda sam ga pito da di oni izlaze u zagrebu, a on mi je reko0 da izlaze u Rubelj, jer tamo ima najboljih treba. E falilo mi je zerica da mu se izderem: "kaj si ti ćorav?", a onda sam skužio da je, al mi opet jedna stvar nije bila jasna - a to je - ako je napol ćorav, kak su mu onda trebe u Rubelju duplo bolje nego negdi drugdje.. kajaznam di... Trebalo bi bit obrnuto. Skužio sam da sam totalno sjebo stvar, a to je skužio i on jer sam ga cijelo vrijeme gledo u normalno oko, a onda sam u vicmaherskoj euforiji nakratko pogledo u bollesno oko, pa je skužio da meni nije svejedno di ga gledam. Mada, moram priznat da ni ja nisam baš najčistiji s vidom, al ja bar imam konop na oba oka, al to nije dovoljno da isprve skužim koje mu je oko u kurcu, pa mi pogled vrluda di stigne plafon dekolte sisa uuuuu kak bi dobro pušila s tim usnicama.. mislim ovo je primjer s nekom dobrom trebom, a ne s ćoravim mađarom.. to vam hoću reći, da sam i ja čovjek i ja imam potrebe i da, jesam, završio sam faks, i dobro sam odgojen i nisam kreten, al kaj ja mogu kad mala ima dobro dupe ko dvije breskvice koje te zovu : stisni me stisni me stisni me.... uf matere ti! E kak mi se teško suzdržat ponekda. Danas je jedna treba bila u nekoj bijeloj haljini, i bio je jedan lik koji je slinio i pričo mi je na uvo kak bi on jebo, a ja sam vidio da ima rupicu na toj po,luprozirnoj haljini, pa mi ga se uopće nije dalo slušat. Ne zato jer treba nije bila dobra, nego zato jer kad bi prdnula, onda bi se sav taj plin nakupio u njenoj haljini koja bi se napuhala kao jedan od onih balona koje puštaju u svemir da snimaju neka tamo govna u atmosferi, a budući da joj je probušena, sva ta količina plina koju bi proizvela bi počela šiktat kroz tu rupicu i to mi je bilo odvratno. Al je inače dobra treba. Samo da nema tu rupicu i da ne prdi. A znanstveno je dokazano da i žene prde, pa to onda znači da sam ja u pravu kad ovo sve govorim. Nakon svih tih scena u firmi, ja sam skućio da se niko ne smije. Svi bi samo ili GLEDALI ili JEBALI. I onda sam skužio da su svi u hrvackoj taki, a to je zato jer je tamoi neki mađarski vladar proširio mađarsko sjeme hrvackom krvlju i sad niko više nema smisla za humor. Kaj je ovo vama smiješno kaj ja pišem? meni nije, ja pišem ful ozbiljno i to mi u Večernjaku nisu htjeli priznat, nego su mi htjeli dat bicikl i da budem do kasna u noć u mrtvačnici kako bi zapisivo ko sve ove godine nejde u Graz u šoping. Jer, poznato je da u Grazu ima svega: od igle do lokomotive. I u toj izreci mi nikad nije bilo jasno zašto bi neko kupio (samo) jednu iglu ili lokomotivu? Znam ko bi kupio lokomotivu, ona moja Hercegovka s dobrim ajvarom s početka priče bi sigurno kupila lokomotivu. A ko bi kupio samo jednu iglu? Hehehe... jel to moram objašnjavat? Duda, toplo mlijeko, najdraža igračka i injekcija s cijanidom za malog Juricu. Pa ti plači. Odmah znaš ko nosi pelene u vezi. Kad smo već kod toga, imam jednog frenda koji ima tamo neku trebu i kad god se dogodi neko sranje onda mi uvijek velimo: sad se zna ko nosi pelene u vezi. Ako je onaj ko nosi hlače u vezi muško, tada je ona/j ko nosi pelen u vezi ili dijete ili baka. Jer oboje pate od inkontinencije. Za one koji ne znaju što je to inkontinencija: to je jedna jako velika riječ koja označava nešto neugodnoga, al se ne može svatiti samo tako jer da bi to svatio moraš bit pametan i mora ti se inkontinecija dogodit. To znači da prvo moraš završit škole i škole, da bi na kraju dobio rak debelog crijeva, pa si tek onda sposoban znat kaj je to. Anić je inače jedan veliki kenjac, ja samo znam da je on pričo s jako starih baba koje su prošle i inkontinencije i ko zna još kakve pizdarije, pa je skupio preko sto riječl i "navodno" ih objasnio. Recimo, ako su poslovice narodne, ko kaže da tamo nekli krezubi šiptar nije umjesto v izgovarao r (znam, mora bit obrnuto, al nemojte me sad jebat) i zašto u anićevom rječniku ne piše šta su to navodne poslovice. Ko je zaklo ježa, taj se neće okretat u grobu. Evo, zar to nije odličan primejr navodne poslovice. Evo , imam još jednu: Ako je kupus, nije od gvožđa. I to je navodna poslovica. kako ne bi mislili da ja to izmišljam, dokazat ću s još jednom da to nije tako: Ko pojede, a ne opere, dvaput bi ga trebalo streljat. Puno je ovo informacija za jedan dan.. Ajde, malo razmišljajte o tome..  ... a u pčku.. nisam bio ovdi sto godina.. sad moram i kategorije odabirat? pa ako već moram.. neka bude.. Obitelj aj saće valjda proć.. bog |
- 23:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 27.12.2005.
Četnici bez premca
|
Hodam po glavnom nam gradu... čovjek bi pomislio da smo se nakon rata riješili prokletih četnika.. ALI NE !! eto ih opet.. na svakom ćošku.. vrbaju ko divlje svinje ružićaste bobice.. vrebaju i uništavaju živote normalnih Hrvata.. Mrzim ih.. kolikogod bio izučen da ne mrzim, ja ih mrzim.. i priznajem da sam tehnokratski nacionalist.. Mrzim četnike! Mrzim četnika koji baca pare... Najgori su oni od ZABE.. posvuda su.. Mrzim četnika koji prodaje kruh.. najskuplja pizza u gradu.. Mrzim četnika koji pokazuje vrijeme na trgu .. uvijek kasnim.. Mrzim četnika koji se vozi gradom.. ima previše ljudi u njemu.. Mrzim četnika koji mene mrzi.. takvih ima dosta.. Mrzim četnika u snijegu.. ne vidi se da je četnik.. Mrzim četnika što glumi iskrenost... zovu ga Big Brother. Mrzim četnika koji kaže da je ustaša... samo sere. dug jezik, mala muda. Mrzim četnika koji nema svoje JA... ne mrzim ga.. žao mi ga je.. jadnik.. Mrzim četnika što cvika karte.. zna me, ali mu je ipak moram pokazati.. Mrzim četnika koji ne zna reći 'dobar dan'. .. jadna li mu majka.. napravila loš poso.. Mrzim četnika koji misli da je primio Boga za jaja.. a kad tamo nisu božja jaja, nego govno.. i takoo... mogao biš još nadugačko o četnicima, al neću. Dam glavu da ima četnika i ovdje.. zvodra ;) |
- 01:08 - Komentari (24) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.12.2005.
Povratak nacionalnog heroja Šćepana Malog
|
Kažu sveci da je najveća zabluda i TRIK koji je učiniJo vrag, oliti đavo je da ljudi misle da ga nema. Tako sam se i ja neslano našalio s Vama. Prošlo je punih sedam virtualnih mjesečnica Akrapove stare, koja ga je rodila na gujscu otkad sam umro. Ali, vratio sam se iz mrtvih. Nešto ko Internet Isus. Kad smo već kod Internet Isusa... Sjećam se jednog djećka kojeg su svi u selu zvali Šćepan Mali. Šćepan Mali je bio natprosječno nizak patuljak, sićušan dječarac koji je bez beda ždero svoja vlastita govna iz nosa, a ponekad i gliste. Nitko ga nije radi toga mrzio, nego radi toga jer je bio mali. Kad si mali i kad ti nešto fali (kao što je to u njegovom slučaju bila visina) onda si jebena stranka. Nešto ko HDZ. Doduše, neko bi mogo svatit da je HDZ jeeebeeena stranka, ali ne. Nema toliko 'e', samo su dva. No dobro.. Vratimo se mi Šćepanu. Daklem, Šćepan je jeo govna i lizo gliste i niti jedna cura ga iz nekog nepoznatog razloga nije voljela. Imao je ogroman sat koji mu je poklonio Ćaća, i nosio ga je preko znojnika jer mu je ručica bila pretanka da ga stavi na nju. Ja sam često razmišljo kako bi to interesantno bilo da mu ta ručica 'slučajno' pukne i ... uf... prećero sam ga.. Šćepan mali je stalno vozio baciklo i jeo estrogen skvrčen izmeđ dvije šnite POLI salame, kako bi mu narastao. Na žalost, to se nije dogodilo sve dok ga jednog kobnog jutra nije satralo sasma novo auto i sfrkalo ga je na vrućem asfaltu poput neke od onih glista koje je cijepao vlastitim zubićima. Interesantno je da mu je auto potrgalo sve kosti u tijelu i zato je morao ič doktoru. Kad je došo kod doktora, onda se konzilij skupio na kavi u buffetu preko puta sv. Duha, čija vlasnica naplaćuje 100 UR€A rođacima bolesnih osoba i dogovorili su se da će mu produžit kosti za preko nekoliko posto i da će ga skrpat ko što je moja baka jednoć krpala djedove čarape koje je podero noseć' gumene čizme u kojima se noga saftala i proizvodila koncentrat nožnog znoja koji ih je, u biti, i nagrizao. Godinu dana docnije, Šćepan Mali se probudiJo iz kome, pogledo se u ogledalo i u prvi tren je mislio da vidi čarapu, al je onda utrljo jednogodišnje krmelje u zjenicu i šarenicu, te se nemalo iznenadio vidjevši da više nije ispodprosječni patuljak, već iznadprosječni patuljak. Promjena na njegovom licu je bila automatska, ko getriba od novog Audija...Odma se vidlo da je u njega ušlo povjerenje i sigurnost, a zli jezici su govorili da je tijekom kome još nešto ušlo u njega, al su doktori zataškali slučaj jer im je to bio kolega. Šćepan Mali je presto jest vlastita govna i kupio psa... presto je i jest gliste, te se prebacio na crve. Baciklo više nije vozio jer mu je bio premali, pa je kupio karate zlata te se šepurijo poput, kakvog, kugom zaraženog goluba... Par dana poslije je umro... vidiš, uopće nisam razmišljo o tome da ovo uopće nije vesela priča.. Ha! pa zato ovo i jest: DRUŠTVO BOLESNIH UMOVA 1941! |
- 19:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.05.2005.
Da se počastimo na kraju
|
I to sve skupa. Nekak si razmišljam što smo sve zajedno prošli u zadnjih godinu dana, gdje je to sve počelo i gdje je završilo i na pamet mi pada nedavno otkriveni planet, prvi koji je snimljen i udaljen je od zemlje ko zna kolko svjetlosnih godina. To znači da ono šta je snimljeno danas kod nas je slika tog istog planeta od prije tolko godina kolko je od nas udaljen, prema tome mu praktički gledamo u prošlost. Osim toga, u određenom trenutku možemo vidit samo obližnjom zvijezdom obasjanu stranu tog planeta, tak da smo u gledanju istog, osim vremenom, određeni i frekvencijom njegva obrtanja oko sebe, a zatim i oko te zvijezde. Te frekvencije isto putuju, i nekako, zamišljajući takvo postojanje koje je određeno frekvencijom slanja vizualnih podataka prema nekom drugom (našem) planetu i vremenom koje treba da ta slika dođe do nas, shvaćam da na istom principu funkcionira i svemir. Sve je jedna velika Zbirka različitih frekvencija koje se na nekom mjestu i u nekom vremenu međusobno poklapaju i gdje je postojanje toga istog sažeto u istoj točki u prostor-vremenu. To bi otprilike bilo moje shvaćanje raja. Sve što postoji i što je ikad postojalo, kao i svjesnost tog postojanja na jednom, vremenom neograničenom, mjestu i u jednom, mjestom beskonačnom, vremenu. Ako bi postojanje u toj točki bila direktna posljedica smrti, onda mi je drago što DBU 1941. umire. A, žao mi je što ne umire u mukama. Puno smo naučili kroz ovih godinu dana, bar ja. I prošao sam mnoge teme, vjerojatno i one koje jesam trebao proći i one koje nisam, ali gledajući unatrag, nekako mi je baš drago da se u ničemu nisam suzdržavao, jer sam uvjeren da sam uvijek pisao iskreno. Iako bi mi laži možda bile korisnije, ideal istine je neoboriv i zato sam uvijek pokušavao pisati istini uz rame. Rijetki su pozitivno prihvaćali istinu shvaćajući da je ona, iako naizgled ružna, bolja od bilo koje laži, skrivanja, tajenja... i takvim ljudima od srca čestitam na istinoljubivosti, čovječnosti i što je najvažnije od svega - tome stanju uma. You know who you are ! Sve ostale koji nisu znali prepoznati pravu vrijednost iskrenosti šaljem u jedan džinovski kurac reda veličine 10 na 18-u kilometara i molim boga da čim prije umru i spase čovječanstvo samih sebe. Ako se prepoznajete u ovom opisu, onda se u 75% slučajeva zovete Papi. Uglavnom, hvala što ste me čitali kao pročitanu knjigu. Nadajmo se da je svaki kraj prilika za neki novi početak i da će nas taj neki novi početak ponovo sastaviti u nekom novom obliku. Nadajmo se da to neće biti govno. I zapamtite: Ako nešto udari u auto - il' su zvijezde il' su golubovi. |
- 00:56 - Komentari (11) - Isprintaj - #
četvrtak, 21.04.2005.
mrtvorođenče
|
tehnički, ovaj blog baš i ne bi mogo bit mrtvorođenče zato jer postoji. Ali može bit mrtvo novorođenče, što je još ljepše. Za dva tjedna bi trebo bit prvi rođendan bloga DRUŠTVA BOLESNIH UMOVA 1941. ALI NEĆE !!! šta ste čitali ste čitali, šta ste jebali ste jebali. a svi dobro znate da POSLIJE JEBANJA NEMA KARANJA !!! zovite popa, novorođenče je na samrti ! |
- 14:35 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Iz lošeg i neprikladnog rasporeda riječi nastaje predivna smetnja umu. Svi smo pridonijeli svojim predivnim smetnjama umu, zar ne ? Ja više od većine.
Odgovor na često pitanje : Na čemu sam?
"Jezik ne služi samo za izražavanje misli već i za omogućavanje misli, koje bez njega ne bi mogle postojati. " "Zato nisam siguran ni u što osim u svetost ljubavi Srca i istinitost Mašte - jer ono što Mašta vidi kao Ljepotu mora biti istinito - bez obzira na to je li ranije postojalo ili ne." Bertran Russel & John Keats |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||